U trenutnim izvanrednim okolnostima radi zdravstvene krize roditelji djece s teškoćama u razvoju mogu biti dodatno zabrinuti što njihova djeca ne dobivaju stručnu podršku i terapijsku intervenciju.
Dodatnu zabrinutost kod roditelja može izazvati i činjenica da smo više nego ikada usmjereni na ekrane - ponuđene su nam virtualne predstave, virtualna tjelovježba, virtualni muzeji i dr. Na iste one ekrane na koje stručnjaci često upozoravaju (osobito roditelje djece s teškoćama u razvoju) o nužnosti minimalnog izlaganja istima i njihovom lošem utjecaju na razvoj. Razumljivo je da se roditelji mogu osjećati loše u ovim okolnostima i preplavljeni brigom za razvojni ishod djeteta. Za početak smatramo važnim umiriti roditelje i naglasiti da je roditelj najvažnija osoba u ranom razvoju i životu svakog djeteta pa tako i djeteta s teškoćama u razvoju.
Stoga želimo ohrabriti roditelje da ne dožive ovo razdoblje kao vrijeme kada je sve vezano uz poticanje razvoja djeteta "stalo". Suvremene strategije rane intervencije i inače su usmjerene poučavanju roditelja i članova obitelji, a ne kabinetskom individualnom radu. Stručnjaci za dječji razvoj su pritom neophodni za vođenje i usmjeravanje procesa te ćemo uspostaviti nove načine komunikacije i suradnje.
U nastojanju da Vas ohrabrimo i potaknemo da iskoristite vrijeme kod kuće na najbolji mogući način donosimo neke preporuke i prijedloge. Ne postoje univerzalne igre i aktivnosti koje će biti primjenjive i zanimljive svakom djetetu i svakoj obitelji. Zato je važno naglasiti da svaki roditelj najbolje poznaje svoje dijete te može izabrati i prilagoditi aktivnosti mogućnostima i interesima djeteta, u skladu s vlastitim ciljevima i djetetovim individualnim sposobnostima. Stručni djelatnici vrtića dostupni su Vam za pružanje podrške elektronskom poštom i mobitelom.
Danas su dostupni brojni izvori informacija za kreativne aktivnosti i igre, no ovom prilikom želimo naglasiti mogućnost poticanja razvoja u svakodnevnim dnevnim rutinama.
Svi smo sada primorani promijeniti svoje dnevne rutine, a djeca s teškoćama u razvoju ponekad se vrlo teško nose s promjenama poznatih rutina. Zato pokušajte održati dnevnu rutinu u ovom razdoblju jer rutina daje osjećaj sigurnosti i predvidivosti. To podrazumijeva da svaki dan ima više - manje isti raspored aktivnosti. Npr. jutarnja higijena, doručak, igra, boravak na dvorištu, slušanje pjesmica, kuhanje ručka, ručak, priča, spavanje itd. Ako dijete koristi vizualni raspored prilagodite ga novim okolnostima.
Razmislite možete li iskoristiti ovo razdoblje za odvikavanje od dude, bočice ili pelena.
Iskoristite vrijeme kojeg vam u redovitim okolnostima često nedostaje da se posvetite aktivnostima koje imaju za cilj razvoj djetetove samostalnosti kao što su oblačenje, zakopčavanje gumbića, pranje ruku, pranje zuba, uporaba pribora za jelo, samostalnost u obavljanju nužde i higijeni. Samostalnost u brizi o sebi je i inače važan dio individualnog plana podrške u vrtiću jer se radi o učenju funkcionalnih vještina. Ove vještine se uvijek najbolje uče u prirodnim situacijama. Pritom pokušajte odrediti jasne ciljeve (npr. "dijete će naučiti samostalno zakopčavati velike gumbe" ili "samostalno će otvoriti i zatvoriti vodu tijekom pranja ruku"). Nije realno očekivati da će dijete koje uopće nije samostalno u oblačenju te ima teškoća s razumijevanjem uputa odmah naučiti kompletno se obući, ali može prvo sudjelovati u oblačenju ("gurni ruku/nogu", "povuci hlače gore"), samostalno svlačiti neke dijelove odjeće i učiti navlačiti jednostavne dijelove odjeće i obuće. Pokušajte omogućiti više vremena za navedene aktivnosti te postupno smanjivati fizičku pomoć koju pružate djetetu. Za početak pokušajte promatrati i osvijestiti što sve činite umjesto djeteta, a možda bi dijete to već moglo samo ili je sposobno naučiti. Navodimo različite primjere za razmišljanje: brisanje nosa maramicom, otvaranje i zatvaranje posuda, mazanje lica kremom, obuvanje, pijenje na slamku, mazanje namaza na kruh, spremanje posuđa poslije jela, vezanje vezica... Uzmite pritom u obzir djetetovu razvojnu razinu.
Uključite dijete u svakodnevne kućanske aktivnosti. Prilike za učenje u svakodnevnom životu su brojne. Postavljanje stola, sortiranje rublja, brisanje prašine, sadnja i zalijevanje cvijeća, izrada tijesta, pospremanje igračaka. O djetetovim razvojnim mogućnostima i teškoćama ovisi hoćete li mu dati zadatak da pronađe i upari sve jednake čarape te zatim izbroji koliko je parova pronašao ili ćete zajedno tražiti jednake čarape. Možda će dijete čarape samo ubacivati u ladicu ili istraživati dodirom različite teksture materijala. Samostalnije dijete može postaviti stol, izbrojati pribor za jelo i smjestiti ga lijevo ili desno prema uputi, drugo će sortirati žlice i vilice u posudu, a treće će možda učiti samostalno otvarati plastičnu posudu.
Uživajte u igri i interakciji s djetetom. Ne zaboravite da dijete najbolje uči kada je motivirano i raspoloženo. Terapijske aktivnosti su važne, ali su jako važni i trenutci u kojima se zajedno smijete i uživate. Ovo vrijedi za svako dijete i roditelja, a osobito je značajno za djecu koja imaju teškoće u socijalnoj komunikaciji.
Ograničite vrijeme na ekranima. Sada je to možda teže nego ikad, ali je moguće. U dnevnom rasporedu isplanirajte jedan ili dva kraća "termina" za ekrane. Definirajte vrijeme koje će djetetu olakšati razumijevanje kada je kraj, ovisno o razini razumijevanja djeteta (korištenjem vizualne podrške, zvona alarma koje označava kraj, pravila "jedan crtić").
Učite s djetetom novu pjesmicu ili pokretnu igru. Možete svaki tjedan izabrati jednu novu pjesmicu koja će taj tjedan biti aktualna. Ukoliko trebate ideje obratite se djetetovim terapeutima i odgojiteljima.
Brinite o sebi. Da bi se mogao kvalitetno posvetiti djetetu roditelj se prvo mora pobrinuti za sebe i biti dobro. Često je citirano poznato pravilo kako "u avionu prvo treba sebi staviti masku".
Za individualne savjete i podršku obratite se stručnjacima iz vrtića koji rade s Vašim djetetom.
Ivana Miloš, prof.rehabilitator