Razvoj tehnologije sve više utječe na sve sfere života ljudi, pa tako i na djecu i to od najranije dobi. Današnje generacije djece su takozvane ˝tehnološke generacije˝, koje su se rodile uz bok suvremenim tehnološkim inovacijama, kojoj su internet, računala i mobilni uređaji poput zraka koji udišu.
Novi mediji su postali neizbježni dio dječjeg razvoja i dječje igre. Prihvaćanje snažnog utjecaj novih medija na dječju igru omogućuje nam određenu dozu kontrole nad kvalitetom igre s ciljem zaštite djece (Rogulj, 2014). Koliko razvoj tehnologije utječe na razvoj djeteta nije još dovoljno istraženo područje te je zbog toga tehnologija često optuživana i negativno osuđena za sve negativne promjene u djetetovom životu. Zbog toga bi se trebali otvoriti za promjene, odmaknuti se od predrasuda, ograničenja i neznanja.
Ponekad nismo svjesni potencijalne štetnosti koju prekomjerno gledanje televizije može imati kod djece. Televizija se u današnje vrijeme nekada naziva i „dadiljom“ zbog uloge koju ima. Dok gledamo televiziju ili neki drugi ekran, oči su nam usmjerene na usko područje ekrana. Radi toga mozak ulazi u stanje koje je slično hipnozi, kada postajemo podložniji za poruke iz malih ekrana. To dobro znaju i reklamni stručnjaci koji, najčešće tijekom dječjeg programa, ubacuju i reklame koje su djeci neodoljive.
Preporuke stručnjaka
Stručnjaci smatraju da djeca u dobi do dvije godine ne bi uopće trebala gledati televiziju, također stručnjaci sumnjaju da djeca u toj dobi crtane filmove i općenito sadržaje na televiziji vide kao zbunjujući skup boja, zvukova i slika. Ona ne razlikuju stvarnost od televizijskih slika, ne razumiju sadržaj slika i ne shvaćaju o čemu je tu zapravo riječ. Zato nema ni smisla govoriti o “obrazovnom aspektu crtića” za djecu u toj dobi čak ni kad je govor u pitanju (Zaharan, 2013). Djeca najviše riječi nauče u samoj interakciji s roditeljima. Djeci u dobi od tri do šest godina preporučljivo je „druženje s ekranima“ do sat vremena, a djeci od šest godina najviše dva sata dnevno.
Djeca mlađa od šest godina nemaju sposobnost zaključivanja o uzročno posljedičnim vezama te razumijevanja apstraktnih odnosa među objektima i stoga je važno i preporučljivo da roditelji rasprave s djecom o tome što su gledali na televiziji. Pokazalo se da se utjecaj nasilnih tv sadržaja na djecu značajno smanjuje ukoliko roditelj raspravi o istima s djetetom (Nekić, 2017). Zajedničko gledanje i rasprava daje priliku da se djeci ukaže na ono što je ispravno i ono što je pogrešno u tim programima.
Američka pedijatrijska akademija također preporučuje kako je poželjno dogovoriti se s djetetom koliko će vremena provoditi za ekranom i kako je bitno pridržavati se tih pravila čak i kada dijete „želi još“. Tv sadržaj bi se trebao prilagoditi dječjoj osobnosti i dobi. Za predškolsko dijete (u dobi od 3 do 5 godina) poželjno je da su u sadržaju određene značajke koje će usmjeravati djetetovu pažnju na najvažnije dijelove radnje. Bilo bi dobro da to budu zvučni, a ne vizualni efekti, odnosno da se koristi humor koji je djetetu razumljiv i ne uključuje ironiju. Umjesto ubrzanog tempa, bio bi preporučljiviji sadržaj s pripovijedanjem i dijalozima sa ženskim i dječjim glasovima. Govor koji je namijenjen djeci bi trebao biti spor, s jednostavnim rečenicama, ponavljanjima i o stvarima i događajima koji se doista prikazuju na ekranu u tome trenu. Iako predškolska djeca razumiju značenja, često im ona suptilna promaknu. Ona likove dijele na „dobre“ i „loše“, ali se vode pojednostavljenim kriterijima gdje su likovi koji neobično ili ružno izgledaju negativci, iako zapravo mogu biti dobroćudni i s dobrim namjerama (Josephson, 1995).
No, postoji i niz pozitivnih utjecaja televizije na dijete, uz uvjet da dijete gleda dječji program, edukativne emisije, primjerene animirane filmove, dokumentarce. Televizija pruža informacije o svijetu u kojem živimo, što ne podrazumijeva uvijek loše stvari, potiče razvoj intelektualnih sposobnosti kao što su slušanje, razumijevanje i pamćenje. Djeca uz pomoć televizije mogu naučiti strani jezik, upoznati se sa slovima i ostalim znakovima.
Kvalitetan medijski sadržaj može se pronaći na stranici „Sedmi kontinent“: https://www.sedmikontinent.org/, također vrlo siguran internet preglednik „Kiddle“ https://www.kiddle.co/, koji je namijenjen isključivo djeci.
Dobar medij je najbolji protuotrov za loš medij, ali na koji način, koliko i utječe li uopće edukativni sadržaj na dijete to se još ne zna. Važno je da su osobe koje su u neposrednom kontaktu s djecom, roditelji i odgojitelji, upoznati s opasnostima koje mogu prouzročiti mediji te da njihovo korištenje nadziru i nauče i djecu kako odgovorno i kvalitetno provoditi vrijeme s novim medijima (Nekić, 2017).
Literatura:
1. Rogulj, E. (2014.): „Utjecaj novih medija na dječju igru“, Hrvatski časopis za odgoj i obrazovanje, sv.16 (1), 267-277
2. Josephson, W. L. (1995). „Television Violence: A Review of the Effects on Children of Different Ages“. Otawa: Canadian Heritage.
3. Zaharan, Petra: „Utjecaj crtanih filmova na djecu“, Roditelji.hr. http://www.roditelji.hr/jaslice/odgoj/2210-utjecaj-crtanih-filmova-na-djecu/
4. Nekić, M. (2017): „Utjecaj televizije na dječji razvoj“,Služba za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti Zadar. http://mentalnozdravlje.com.hr/utjecaj-televizije-na-djecji-razvoj/
Pripremila: Petra Kovačević, odgojitelj