Tijekom studenog 2015. psihologinja Barbara Tomašić i logopedinja Petra Žuvela održale su predavanja za roditelje na temu Spremnosti djeteta za školu. Predavanja su bila interaktivna i vrlo dinamična, a kratak pregled s istih, kao i popis preporučene literaure šaljemo u nastavku.
Polako ali sigurno dolazi na vrata i upis djeteta u školu. Većina roditelja doživljava prelazak svog djeteta iz vrtića u školu kao veliku prekretnicu, kako u njegovom, tako i u svom životu.
Kako će pak dijete percipirati polazak u školu, u velikoj mjeri ovisi od stava samog roditelja. Ukoliko školu doživljavamo kao nešto pozitivno, mjesto gdje će dijete učiti, stjecati nova prijateljstva, družiti se - vjerojatnije je da će dijete s osmijehom krenuti u školu.
Ako pak i sami nismo sigurni "kako će se dijete snaći", da li će "moći ostati sjediti na miru", "da li će se s ikim sprijateljiti", dobro je provjeriti da li je taj strah uistinu opravdan ili je pitanje normalne roditeljske zabrinutosti.
Što je to što se procjenjuje kod djeteta prije polaska u školu?
Važno je da je dijete tjelesno spremno za školu s obzirom na dob; to se primarno odnosi na visinu, težinu i mišićnu snagu djeteta.
Predškolac voli biti u pokretu, spretan je, koristi se jedaćim priborom, veže vezice na cipelama; pravilno drži olovku, voli crtati, pisati, izrezivati.
Bitna je i kognitivna spremnost za školu, koja uključuje
-predznanje o sebi i svojoj obitelji (ime i prezime (svoje i roditelja), adresu i broj telefona, siguran put od kuće do škole…)
-prostornu orijentaciju (desno, lijevo), vremensku orijentaciju (danas, jucer, sutra), poznavanje količina i veličina
-brojanje (min do10) i računanje (zbrajanje i oduzimanje na konkretnom materijalu do10)
-pamćenje i reproduciranje pjesmica i priča
-dobru pažnju (oko 15-20min, namjerna pažnja)
-razlikovanje i imenovanje boja; razvijenost grafomotoričkih vještina
Ono što smatram važnim za spomenuti jest da se ponekad pretjerana važnost daje upravo ovom aspektu djetetova razvoja. Naime, iako je potrebno da je dijete kognitivno spremno za školu, to nije jedini faktor te nije dobro dijete procjenjivati temeljem izoliranih kategorija razvoja.
Presudni faktor za procjenu djeteta nespremnim za školu najčešće bude manjak emocionalne zrelost, velika zaigranost, nezainteresiranost za školsko gradivo (i predškolsku pripremu za školu), nemogućnost usmjeravanja pažnje i koncentracije na dati sadržaj. Mnogo rijeđe djeca kaskaju u kognitivnom aspekt razvoja.
Znamo i iz vlastitog iskustva da u konačnici uspješni ljudi nisu oni koji su "iznimno pametni" već oni koji su snalažljivi, suradljivi; oni znaju procijeniti bitno od nebitnog, "kada je dobro nešto reći a kada prešutiti", ukratko – to su ljudi koji su socijalno vješti.
U predškolskoj dobi, socijalna spremnost za školu podrazumijeva:
-ostvarivanje uspješne komunikacije s vršnjacima i učiteljima te mogućnost suradnje s drugima
-poštivanje dogovorenih pravila, usvajanje društvenih normi
-kulturno ophođenje (hvala, molim, izvoli, oprosti)
-suradnja i dijeljenje s prijateljima te rješavanje malih sukoba dogovorom
-izražavanje vlastitih želja i potreba i uvažavanje tuđih
-komunikativnost i asertivnost (znati reći "ne", odoljeti pritisku vrnjaka)
Emocionalna spremnost za školu usko je vezana za socijalnu spremnost a odnosi se na to da je dijete postiglo određeni stupanj stabilnosti. Lakše kontrolira emocije nego u prethodnim fazama razvoja, viša mu je razina tolerancije na frustraciju te lakše podnosi neuspjeh.
Od roditelja se dijete u ovoj dobi odvaja bez većeg straha.
Sada je spremnije čekati na zadovoljenje svojih želja i potreba.
Dijete ima uglavnom pozitivnu sliku o sebi te je samostalno u brizi za sebe. Također, motivirano je za učenje te pokazuje interes za isto.
Govorna spremnost za školu odnosi se pak na izgovaranje glasova čisto i razgovijetno. Dijete može na temelju slušanja rastaviti riječi na glasove i spajati glasove u riječi (glasovna analiza i sinteza: nos = n-o-s; r-u-k-a = ruka); razumije i slijedi verbalne upute; izriče riječima što želi, treba, misli, osjeća; sluša i sudjeluje u grupnom razgovoru ; pripovijeda u logičnom slijedu (početak-sredina-kraj)
Imajte na umu da i djeca imaju brojna pitanja vezana za početak škole:
Što se očekuje od mene, Što će biti ako.. Tko me (ne)voli... Tko je najjači...Zašto svima ide bolje nego meni? Zašto me učiteljica ne voli? Zašto sam tako glup? Zašto...?
Posvetite razgovore s djecom na tu temu, slušajte dijete i uvažite njegove misli i osjećaje.
Preporučena literatura:
• Slikovnice s temom Emocije
• Ortner, G. 1999. Nove bajke koje omažu djeci. Mozaik knjiga, Zagreb.
• Perow, S. 2010. Bajke i priče za laku noć – Terapeutske priče za djecu. Ostvarenje, Buševec.
• Suncov, A. 2010. Pažnja!Razvijajmo pažnju u igri. Planet Zoe, Zagreb.
• Osmanova, G. 2010. 150 igara prstićima za razvoj fine motorike i govora. Planet Zoe, Zagreb.
• Igrom do čitanja, Mira Čudina Obradović
• Jezične igre za velike i male, A.Peti Stantić
• web aplikacija: ICT-AAC Glaskalica (www.ict-aac.hr)
• Android aplikacije ICT-AAC (Slovarica, Glaskalica, Pamtilica, e-Galerija...)
• Interaktivni edukativni program „Eva u svijetu slova“